U ponedjeljak 2. lipnja u 7 sati ujutro mi osmaši uputili smo se prema Vukovaru. Imali smo već poznatog vodiča Ninu. Na putu smo se odlično zabavljali u busu. Svi smo se skupa družili, pjevali Shortyjeve pjesme i puno pričali.

   Kad smo oko 11 sati stigli u Vukovar, već smo se osjećali malo nelagodno jer smo krenuli prema Trpinjskoj cesti poznatoj i kao groblje tenkova. Tamo smo se slikali na jednom od tenkova koji je sačuvan iz tog vremena kao znak sile koju su slomili hrabri branitelji. U Spomen-domu hrvatskih branitelja razgledali smo vizualnu i audiograđu o danima obrane Vukovara te imena branitelja na zidu. Zatim smo se uputili prema gradskoj bolnici koja je za vrijeme Domovinskog rata jako stradala. Pogledali smo kratak film o ratnim zbivanjima unutar bolnice tijekom jeseni 1991. godine. Zatim smo otišli u podrum bolnice gdje je vjerno rekonstruiran život nekoliko stotina ranjenika i bolničkog osoblja tijekom višemjesečne okupacije grada. Baš se osjećalo kao da se tu nešto strašno dogodilo. Pločice na zidu imale su datume nekih važnijih događaja (npr. dan kada je pala bomba na bolesničku postelju jednog ranjenika), podatke o tome koliko je ranjenika primljeno i sl. Najtužnije je bilo vidjeti imena stradalih na Ovčari i nestalih. Svi smo se šokirali, a neki su se učenici i rasplakali jer nije isto slušati o ratnim zbivanjima u medijima ili vidjeti ta mjesta vlastitim očima.

   Nakon bolnice uputili smo se u Spomen dom Ovčara gdje smo vidjeli slike ljudi koji su dali svoj život za Vukovar i Hrvatsku. Zatim su nas vodiči poveli do spomen-ploče koja se nalazi na mjestu masovne grobnice gdje je 20. studenog 1991. godine ubijeno oko 260 osoba, uglavnom civila, ranjenika i medicinskog osoblja iz vukovarske bolnice.

   Na kraju smo posjetili Memorijalno groblje koje se sastoji od Aleja poginulih branitelja, Aleje civilnih žrtava, Aleje umrlih HRVI-a i Aleje članova obitelji poginulih hrvatskih branitelja. Tamo smo upalili lampaše, pomolili se za sve stradale u Domovinskom ratu, a neki su još posebno odali počast zapovjedniku obrane Vukovara Blagi Zadri i njegovom pomoćniku Marku Babiću. Osobito nas se dojmilo 938 bijelih križeva koji simboliziraju ekshumirane žrtve iz masovnih grobnica. Nakon molitava i još nekoliko ispuštenih suza krenuli smo prema centru Vukovara gdje smo imali slobodnog vremena koje smo iskoristili za razgledavanje grada i kupnju suvenira.

   U 18,30 krenuli smo prema Donjoj Zelini. U busu je, nakon što smo sabrali sve dojmove, bilo izrazito veselo. Ovaj izlet bio je nezaboravan! Nadam se da ću uskoro opet u Vukovar, a zasada mi je u molitvama.

Klik za više fotografija.

Jelena Kalinić, 8. a