Omiljena dječja spisateljica autorica je pripovijesti „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“ (1913.) i „Priča iz davnine“ (1916.). Priče je pisala potaknuta slavenskom mitologijom, razvivši poseban oblik bajke poetskih obilježja u maštovitom ugođaju i oblikovanju neobičnih likova.

Priče su joj prevedene na svjetske jezike, a Helena Bulaja snimila je o njima crtane filmove.

„Čudnovate zgode šegrta Hlapića“ zanimljiv je dječji roman u kojem književnica pripovijeda o šegrtu Hlapiću koji iz doma majstora Mrkonje odlazi u svijet te susreće djevojčicu Gitu koja je bila u cirkusu. Hlapića na putu prati vjerni pas Bundaš, a Gitu zelena papiga. Hlapić kao vrlo snalažljiv dječak otkrije da je crni čovjek lopov koji mu je ukrao čizmice. Gita pomogne siromašnom košaraču da lakše proda košare uz pomoć papige koja privlači kupce. Kad stignu do cirkusa, Gita po rzanju prepozna svog konjića Sokola. Tu doznaju da gospodar cirkusa surađuje s crnim čovjekom i da je kod njih Mrkonjin vranac. Krenu s njim kući gdje majstorica u Giti prepozna svoju izgubljenu kćer Maricu. Kasnije upriliče Gitino i Hlapićevo vjenčanje.

U priči „Šuma Striborova“neki momak dođe u začaranu šumu u kojoj iz panja izađe guja koja se pretvori u lijepu djevojku. Iz tog stanja oslobodit će je jedino momak koji se s njom vjenča pa je plahi momak povede kući. Dok starica majka jednom zapali vatru, iz plamena iskoče Domaći i zaigraju kolo. Malik Tintilinić donese joj svračjih jaja da podmetne pod kokoš. Dok izađu svračići, snaha pozove selo. Čim opazi kako poskoče po trijemu, prevari se te poleti za njima. Pritom isplazi za njima svoj tanki jezik kao u šumi. Svi spoznaše da je ono zaista šumska guja. Sin ne povjeruje majci pa je potjera iz kuće. U šumi baki pomogne šumski starješina Stribor te snaha kao guja nestane, a majka se sa sinom sretno vrati kući.

„Regoč“ je priča o divu Regoču koji pomaže maloj vili Kosjenki dok je zatrpana pod zemljom da oživi, da joj svjetiljka jače zasvijetli i da nađe vrećicu bisera pomoću koji je ostvarivala želje. Kad izađu iz podzemlja, stignu do dvaju sela gdje voda Zlovoda potopi sve kuće, no Regoč je uspije vratiti pod zemlju. Kosjenka, obavijena vilinskom koprenom, ostane u jednom od tih sela gdje sagrade kuću na čijem vrhu urede vrt. Na večer tu pleše kao vila s čobanicama, a Regoč se vrati u svoj Legen-grad gdje najbolje pristaje.

Priča „Sunce djever i Neva Nevičica“ predočava lik Neve Nevičice koja čudesnoj Mokoš u mlinu samelje žito bez naplate. Kad carevna izgubi ključeve od škrinje, djevojčica Neva ih pronađe jer je vodi prepelica u koju se Mokoš pretvori, ali ih preda Olehu banu. Carevna obeća ako momak pronađe ključeve bit će joj vjerenik, a djevojka prva dvoranica. On povede Nevu Nevičicu u svoj dom te putem kod carevne ostavi ključeve. Ohola carevna  pošalje carevu vojsku da uništi dom Oleha bana u pustoj banovini. Sunce žarko zasja pa pomori vojnike, a Mokoš otvori duboke usjeke u zemlji gdje vojska propadne. Neva Nevičica i Oleh ban se vjenčaju, a Sunce im je djever u svatovima.

U priči „Kako je Potjeh tražio istinu“ djed Vjest brine o unucima, Marunu, Ljutiši i Potjehu.

Jednom braća susretnu Svarožića, blistavo momče u zlatnoj kabanici, koje im obeća da će im reći što im je suđeno, a potom nestane. Bjesomar, vladar šumskih bjesova, pošalje braći tri bijesa  pa prvi kaže Marunu da mu Svarožić poručuje da će biti najbogatiji među braćom, drugi Ljutiši da će biti najsilniji, a treći Potjehu da će biti mudar. Potjeh to zaboravi te krene u svijet tražiti istinu. Marun i Ljutiša odluče zapaliti djedovu kuću zbog Bjesomara, ali kod zdenca, gdje iščeznu bjesovi, sretnu Potjeha te krenu kući i spase djeda. Potjeh posluša Svarožićev savjet da ostane uz djeda dok mu ne vrati ljubav i da ga ne ostavi dok on njega ne ostavi, a Svarožić ga nagradi primivši ga u svoj zlatni dvor.

Likovi tih priča doživljavaju opasne pustolovine, a svršetak im je pravedan i sretan.

Piše: Nada Slišković