Drago mi je što uopće imam priliku s vama podijeliti svoj stav i mišljenje. Po meni, ljudi razmišljaju „krivo“, imaju pogrešan stav o budućnosti – oni zapravo ne vjeruju da mi možemo nešto učiniti, promijeniti. Baš zato bih istaknula i zalagala se da Vijeća učenika imaju veću funkciju, da nije to sve samo formalno. Zalažem se za povećanje broja ovakvih sastanaka, da se češće nalazimo i raspravljamo o tekućim problemima, ne samo u školama, već i cijeloj državi/svijetu te da pokušamo nešto i riješiti zajedničkim snagama.

Trebamo dati do znanja onim „velikim ljudima“ da i mi „mali“ postojimo, da imamo pravo glasa i sudjelovanja u raznim aspektima društva. Zalažem se za više humanitarnih akcija kojima bi pomogli i siromašnijim učenicima da imaju iste uvjete školovanje. Voljela bih da se zauzmemo za rješavanje problema vršnjačkog nasilja, sve češćih depresija koje dovode do samoubojstva mladih, te da možemo pomoći tim mladima.

I na kraju bih još samo htjela spomenuti jednu djevojčicu, naših godina, koja govori o problemu globalnog zatopljenja. Njezin je govor odjeknuo diljem svijeta i potaknuo brojne mlade, ali i odrasle na djelovanje i poticanje političara da poduzmu mjere  zaštite naše planete. To je dokaz da sve možemo kada hoćemo i kada dajemo sve od sebe te ne odustajemo dok nam se ciljevi ne ostvare.