Osnovna škola Ksavera Šandora Đalskog Donja Zelina

Zemlja je planet obasjan Suncem oko kojeg se vrti brzinom od sto šest tisuća petsto šezdeset kilometara na sat. Većim dijelom je prekrivena oceanima i morima, a manji dio su planine, prostrane ravnice i šumoviti predjeli. Nad Zemljom su oblaci i zračni prostor ili atmosfera. Mjesec je Zemljin satelit koji se vidi za vedrih noći u svojim mijenama. 

Zemlja je plavi planet jer joj boju daju oceani, ima točno odgovarajuću temperaturu da bi tekućine bilo u izobilju. Zemljina gravitacija privlači atmosferu koju udišemo.

Naš se planet počeo oblikovati prije 4,6 milijardi godina, a velik dio kopnene površine, tektonske ploče, mlađi je zbog djelovanja vulkana, potresa, oluja, glečera, čak i kontinenata koji plutaju. Dokaz kontinentalnih pomaka su fosili, očuvani ostaci pradavnih biljaka i životinja. Planine nastaju zbog pomaka Zemljinih pokretnih ploča  nabiranjem ili udarom oceanske ploče o kopnenu, kao vulkanske planine. Zemljina površina mijenja se erozijom pod utjecajem vode, vjetra i leda. Rijeke nastaju zbog kiše ili snijega što pada na visovima, neke nastaju otapanjem ledenjaka ili izviranjem vode iz podzemlja. Pustinja je velika Zemljina površina koja dobiva manje od dvadeset i pet centimetara kiše na godinu, prekriva petinu Zemljinog tla, a postoji na svim kontinentima osim u Europi.

Jezera se prostiru na manje od dva posto Zemljine površine, uklanjaju otpad, stvaraju električnu energiju i omogućuju rekreaciju milijunima ljudi. Plinovi u otopljenoj stijeni magmi mogu eksplozivno razoriti magmu što izbija iz vulkana na dodiru dviju tektonskih ploča. Potrese uzrokuje lomljenje stijena koje oslobađa vibracije što potresaju tlo.

Kisele kiše uzrokovane su onečišćenjem zraka pa atmosfera postaje sve zagađenija. Atmosfera je tanki plinski omotač oko zemaljske kugle. U zraku je četiri petine dušika i jedna petina kisika. Kisik omogućuje disanje, gorenje te oksidacijske procese. Ugljični dioksid je u zraku u malim količinama, omogućuje život na Zemlji jer ga biljke iskorištavaju za stvaranje hrane. Čovjek svojim djelovanjem ispušta u zrak mnoge tvari štetne za život na Zemlji. Izgaranjem fosilnih goriva oslobađaju se sumporni dioksid i dušični oksidi, opasni za čistoću zraka. S dimom u zrak stižu i krute čestice čađe, prašina te razni metali kao olovo.  Većinu tih plinova u zrak ispuštaju toplane, elektrane, industrijska postrojenja, kućanstva i vozila koja koriste fosilna goriva. Za godinu dana u zrak se ispusti sto devedeset šest milijuna tona sumpornog dioksida. Nastaje smog kao gusta magla zbog velike količine čestica dima i drugih tvari koje upijaju vlagu. Zagađenje zraka uzrokuje bolesti dišnih organa. Ozonski sloj postupno postaje sve tanji propuštajući sve veće količine ultraljubičastih zraka. Posljednjih je godina iznad nekoliko područja na Zemlji zabrinjavajuće propadanje ozonskog sloja. Ultraljubičaste zrake uzrokuju rak kože, bolesti očiju, oslabljuju obrambenu snagu organizma ljudi i životinja. Uzročnici porasta temperature u atmosferi Zemlje su staklenički plinovi, koji stvaraju staklenički učinak, većinom iz prirodnih izvora, a manjim dijelom ljudskim djelovanjem. Prirodni učinak staklenika osigurava prosječno ugodnih petnaest stupnjeva Celzija. Kada ga ne bi bilo, živjeli bismo na minus osamnaest stupnjeva Celzija, u stalnom snijegu i ledu. Prirodnim učinkom staklenika trećina Sunčevih zračenja koje doseže Zemlju reflektira se u svemir, a dio se površinski reflektira u tlu i oceanima. Tako Zemljina površina postaje topla i reflektira tople dugovalne (infracrvene) zrake, toplinu, pa se prirodno zagrijava atmosfera. Ljudske djelatnosti uzrokuju pretjerani porast temperature iznad planetarnih petnaest stupnjeva Celzija, kao negativan staklenički učinak. Najveći udio emisije plinova iz  ljudskih izvora ima ugljični dioksid, metan, dušični oksid, te halogeni ugljikovodici. Stakleničke plinove potaknute ljudskim djelovanjem stvaraju postojeće tehnologije. Potreban je razvoj novih tehnologija koje bi omogućile zbrinjavanje otpada te vrste. Ljudski hod na rubu „klimatske čaše“ traje od industrijske revolucije, više od dvjesto godina. U tom se razdoblju mijenja odnos prema prirodnoj osnovi života, počinju različiti oblici sustavne i masovne eksploatacije prirodne osnove života te zagađenje atmosfere i mijena biosfere.

Piše: Nada Slišković